Govor predsjednika Vlade RH dr.sc. Sanadera pred Opcom skupštinom UN-a

Gospodine Predsjednice,
Cijenjeni Predstavnici,
Ekscelencije,

Iznimna mi je cast sudjelovati u raspravi na ovoj sjednici Opce Skupštine UN posvecene Medunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju.

S najvecom sam pozornošcu saslušao godišnje izvješce Predsjednika Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Nj.E. suca Fausta Pocara, i zadovoljstvo mi je što Sud cijeni suradnju s Hrvatskom.

Želio bih istaknuti kako jer Hrvatska bila jedna od država koje su predložile osnivanje Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, i to ne samo kao država izravno pogodena ratom, vec i kao država koja se zauzima za osnivanje medunarodnih institucija cija je zadaca provedba kaznenih postupaka radi zadovoljenja i postizanja medunarodne pravde.

Sada, cetrnaest godina kasnije, sa zadovoljstvom bilježimo da su neki ciljeva iz mandata Suda i njegove misije postignuta. Neki od najvecih zlocinaca su procesuirani, mir je ponovno uspostavljen, a povjerenje raste. Medutim, još ima mjesta za poboljšanja i napredak.

Samo kroz odgovarajucu analizu djelovanja Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju možemo osigurati dragocjene pouke za buducnost – a zbog buducnosti moramo biti temeljiti i kriticni u procjeni rada Suda.

Uloga Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju i poruke koje šalje kroz svoju praksu, od iznimne su važnosti u današnje vrijeme kada je covjecanstvo neprekidno na kušnji. Odgovarajucim i pravednim procesuiranjem odgovornih za ratne zlocine i okrutnosti pocinjene u prošlosti, na mjestima kao što su Vukovar, Srebrenica ili Ruanda, moramo takoder obeshrabriti i one koji bi pokušali, koji namjeravaju ili koji vec cine to isto na mjestima poput Darfura i drugdje.

Snažno vjerujemo da bi jedan od ciljeva reforme sustava UN-a trebalo biti unapredenje nezamjenjive uloge UN institucija u sprecavanju najtežih kršenja ljudskih prava, te zaštiti i promicanju humanitarnog prava i vladavine prava uopce. Cvrsto pridržavanje humanitarnog prava i vladavine prava na nacionalnoj i medunarodnoj razini je kljucno za mirniji i pravedniji svijet, za ljudsku sigurnost i za suradnju i povjerenje medu ljudima i narodima. Procesuiranje ratnih zlocina i najtežih oblika kršenja humanitarnog prava mora biti u potpunosti zajamceno.

To dovodi u središte pozornosti i ulogu i odgovornost postojecih institucija, ukljucujuci Haški Sud.

U mnogim slucajevima, Sud je bio sredstvo za postizanje pravde, braneci vrijednosti covjecanstva. No, niti jedna institucija ne bi trebala biti imuna na kritiku. Odgovarajuca analiza rada Suda ne osporava njegovu neovisnost, vec je jedini nacin da se iz tog iskustva nauce pouke na dobrobit medunarodne pravde.

Pravedna kazna mora odražavati razinu poštovanja prema žrtvama.

Pravedan ishod sudenja je jedini nacin da se obeshrabre oni koji danas, ili koji bi mogli u buducnosti razmišljati o ponavljanju takvih zlocina.

Pravedna kazna je najbolji nacin odvracanja.

Pravedna kazna mora takoder služiti istini i otvoriti vrata trajnom miru, sigurnosti i pomirenju.

Imajuci to na umu, došao sam ovdje kako bih vam prenio glasove nezadovoljstva hrvatskog naroda zbog nedavne presude Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u slucaju masakra pacijenata vukovarske bolnice na farmi u Ovcari. U pismu od 28. rujna 2007. godine o tome sam obavijestio države clanice UN-a.

Gospodine Predsjednice,
Gospode i gospodo,

Vukovar je grad na rijeci Dunavu smješten na istocnoj granici Hrvatske. Kao i u svakom drugom gradu i kao i u svakom drugom mjestu na svijetu, njegovi gradani nisu željeli ništa više nego živjeti u miru i raditi kako bi izgradili bolju buducnost.

Ali, 1991. godine, u tijeku agresije na Hrvatsku, Vukovar su napale jake snage tzv. Jugoslavenske narodne armije. Taj je napad bio isplaniran do pojedinosti, s jasno uspostavljenom linijom zapovijedanja od strane vojnog i politickog vodstva Miloševicevog režima u Beogradu. Tijekom napada JNA je imala i de jure i de facto zapovjedništvo i nadzor nad svim srpskim snagama, ukljucujuci i snage teritorijalne obrane i paravojne jedinice. Deseci tisuca vojnika sudjelovali su u napadu i opsadi Vukovara. Stotine tenkova napadale su ovaj grad mjesecima, sravnivši ga sa zemljom. Pedeset dvije masovne grobnice kasnije otkrivene na podrucju Vukovara svjedoce o žestini tog napada. Topovnjace i borbene zrakoplove JNA je koristila nasumice i bez ikakve mjere. Tisuce obitelji istjerane su iz svojih domova, što ce kasnije postati poznato kao obrazac za etnicko cišcenje. Oni koji su preživjeli opsadu Vukovara protjerani su i potražili su utocište na 570 mjesta diljem svijeta.

Vukovar je mjesto gdje su tijekom srpske agresije Miloševicevog režima pocinjeni najteži ratni zlocini na podrucju Republike Hrvatske.

Dana 20. studenog 1991., nakon što su srpske snage okupirale grad, 261 pacijent iz vukovarske bolnice je odveden na farmu na Ovcari, gdje su muceni i hladnokrvno ubijeni. Od dvjesto ekshumiranih žrtava zlocina, sto devedeset ih je identificirano. Šezdeset jedna ih je još uvijek nestala. Isprave i dokumentacija o identificiranim osobama nedvojbeno potvrduju da su to bile osobe koje su odvedene iz vukovarske bolnice. Dokumentacija je predana Medunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, a masakr na Ovcari je od strane Tužiteljstva ukljucen u optužnicu protiv Slobodana Miloševica 2001. godine.
Zlocin pocinjen na Ovcari, zbog njegovog zastrašujuceg karaktera i krajnje okrutnosti, kao i zbog bespomocnosti žrtava, zauzima posebno mjesto medu zlocinima pocinjenim u suvremenom svijetu.

Dana 27. rujna 2007. godine, šesnaest godina kasnije, Sudsko vijece Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju donijelo je presudu trojci bivših visokih casnika JNA.

Mile Mrkšic osuden je na 20 godina zatvora, Veselin Šljivancanin na 5 godina zatvora, dok je Miroslav Radic osloboden optužbe.

Ova presuda izazvala je zaprepaštenje u Hrvatskoj i u svijetu. Ona zanemaruje dobro poznate i dokumentirane cinjenice relevantne za utvrdivanje odgovornosti. Sud je pokolj na Ovcari tretirao kao zaseban slucaj, a ne kao dio sustavne politike ciji lanac zapovijedanja vodi do vojnog sjedišta JNA i tadašnjeg politickog vodstva u Beogradu.

Iako su sva trojica optuženika bila ukljucena u brojne ratne zlocine u Vukovaru i istocnoj Slavoniji, Tužiteljstvo je ogranicilo svoju optužnicu samo na najbolje znani i dokumentirani pokolj na Ovcari. Tužiteljstvo je možda ocekivalo da ce strašni zlocini pocinjeni na Ovcari dostajati za maksimalnu kaznu, no to se nije dogodilo.

Bez ikakve sumnje, ubijanje i takav neljudski odnos spram pacijenata vukovarske bolnice bili su izazvani smišljenim i nezakonitim akcijama okupatorske sile. Stoga imamo pravo pitati zašto su Ženevske konvencije, cija su nacela ukljucena u Statut Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, zanemarene u odredivanju krivnje tih casnika JNA?

Zlocin na Ovcari nije izolirani incident. Ratni zlocini ne pocinju na poprištu zlocina, niti ne proistjecu samo iz postojecih okolnosti na ratištu. Zlocinima je prethodila politika koja je stvorila uvjete za nasilje koje ce nastupiti, s ciljem etnickog cišcenja ovog dijela hrvatskog teritorija i istjerivanja nesrpskog stanovništva.

Ovo potkrepljuje cinjenica da su se od kasnog kolovoza 1991. godine pocele pojavljivati masovne grobnice na podrucju istocne Slavonije, ali i u drugim podrucjima Hrvatske koja su iskusila agresiju (Banovina, zapadna Slavonija, Lika). Do sada su otkrivene i ekshumirane 143 masovne grobnice. Ove masovne grobnice najvecim dijelom su sadržavale posmrtne ostatke obicnih gradana koji su nakon okupacije ostali u svojim domovima, kao i ratne zarobljenike.

Gospodine Predsjednice,
Gospode i gospodo,

U vrijeme vukovarskog masakra svijet je bio šokiran. Šesnaest godina kasnije uslijedio je novi šok.

Hrvatska je duboko povrijedena nepravdom pocinjenom Vukovaru ovakvim umanjenjem znacaja tog nepobitnog, nehumanog i namjernog zlocina. U tomu Hrvatska nije sama: presuda je izazvala mnoge negativne reakcije medunarodnih udruga za ljudska prava i uglednih osoba, vladinih dužnosnika, clanova parlamenta, ukljucujuci Zajednickog parlamentarnog odbora EU- Republika Hrvatska.

Žrtve ovog okrutnog zlodjela neprežaljene su u svojim obiteljima i hrvatskom narodu.

Želim biti posve jasan - prizivam ovdje najbolnija sjecanja na te dane zato što cvrsto vjerujem da ona moraju služiti kao podsjetnik za svijet danas: NIKADA VIŠE!

Ovdje je odgovornost Medunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ocigledna, jer ništa ne ohrabruje zlocin kao nekažnjavanje. Uostalom, upravo iz tog razloga je Medunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju osnovan 1993. godine.

Hrvatska ocekuje da ce nakon žalbe Tužiteljstva Žalbeno vijece pažljivo prouciti presudu i djelovati u skladu s jasnim mandatom odredenim od strane Vijeca sigurnosti UN-a. Tražimo pravdu za sve žrtve u Vukovaru i bilo gdje u svijetu. To je od iznimne važnosti za buducnost medunarodnog kaznenog prava.
To je od iznimne važnosti i zato što su svi zlocini individualni. Oni se ne smiju povezivati niti s jednim narodom. Poštenje, istina i pravda bi trebali pomoci da se zatvore stranice nedavne povijesti u Jugoistocnoj Europi.

Hrvatska je spremna voditi na tom putu. Vjerujemo da ce današnje post-miloševicevske, demokratski usmjerene politicke snage u Srbiji, izabrati isti put. To bi dalje ojacalo povjerenje i suradnju u našem podrucju i osiguralo trajni mir i stabilnost u regiji. Jedan od preduvjeta za to je izrucenje dva najozloglašenija optužena ratna zlocinca, Karadžica i Mladica, te Gorana Hadžica, optuženog za ratni zlocin pocinjen u Vukovaru i Istocnoj Slavoniji. Tek bi time pravda bila zadovoljena.

Gospodine Predsjednice,
Uvaženi predstavnici,
Dame i gospodo

Optužnica protiv Miloševica došla je prekasno nakon strašnih zlocina pocinjenih u Hrvatskoj da bi zastrašila pocinitelje novih zlocina, ne samo u Hrvatskoj, vec i u Bosni i Hercegovini te Kosovu. Njegova smrt onemogucila je da se kroz njegovu presudu razloži i prikaže nastajanje politike koja je upotrebljavala agresiju i sustavno cinjenje ratnih zlocina i koja je služila kao okvir u kojem su pocinjeni svi ostali pojedinacni zlocini na podrucju bivše Jugoslavije, bez obzira na njihove izvršitelje. S druge strane, optužnice nisu podignute protiv Veljka Kadijevica i Blagoja Adžica, ljudi na celu JNA, koji su bili instrumenti provodenja takve politike vojnim sredstvima, u najmanju ruku kroz zapovjednu odgovornost, a po svemu sudeci i kroz sudjelovanje u zajednickom zlocinackom pothvatu odgovornom za brojne ratne zlocine.

Poboljšanja i napredak moguci su i u nekim drugim podrucjima rada Suda i u tom smislu Hrvatska, kao odgovorna i vjerodostojna clanica medunarodne zajednice, ponovno potvrduje svoju opredijeljenost za nastavak potpune suradnje sa Sudom i svoju spremnost za pružanjem pomoci i potpore kako bi se omogucilo Sudu da ispuni svoje ranije navedene zadace.

Hrvatsko pravosude je vec dokazalo svoju zrelost u pravednom i slobodnom sudenju i u najosjetljivijim slucajevima. Kao rezultat toga, Medunarodni sud za ratne zlocine u bivšoj Jugoslaviji pokazao je povjerenje u hrvatsko pravosude kada je proslijedio slucajeve hrvatskih casnika Ademija i Norca hrvatskom sudu. U okviru izlazne strategije Suda, koju Hrvatska u potpunosti podupire, Hrvatska je spremna preuzeti sve preostale slucajeve koji ukljucuju hrvatske državljane.

Gospodine predsjednice,

Pitanje kažnjavanja ratnih zlocina podrazumijeva odgovornost u širem smislu.

Ono podrazumijeva odgovornost medunarodne zajednice da zajamci ucinkovitost u sprecavanju sukoba te zaštiti i promicanju ljudskih prava, humanitarnih zakona i vladavine prava uopce.

Ono se odnosi takoder i na trenutno stanje u svijetu.

Pogledajmo oko sebe. Dokazi o necovjecnosti, nasilju i ljudskim patnjama su više nego ocigledni.

Moja poruka s ove govornice je jasna i izravna – nitko i nigdje ne bi trebao sumnjati da ce ijedan zlocin protiv covjecnosti proci nekažnjeno. To je naša zajednicka odgovornost. Samo tako možemo stvoriti bolji svijet za buduce naraštaje.

Hrvatska smatra Ujedinjene narode prijeko potrebnim instrumentom naše borbe za buducnost – buducnost koja ce nositi nadu novim naraštajima, kao i mirniji i pravedniji svijet.

Gospodine Predsjednice,

Dame i gospodo

Svijet sutra mora postati boljim. To je naša odgovornost danas. Vukovarske žrtve zaslužuju pravdu.

Hvala