
SREDISNJA PROSLAVA DANA POBJEDE
I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI ZA VICTORIJU
U NEDJELJU 7. KOLOVOZA 2005
Sto je u "Oluji"
porucivao predsjednik Tudman?
MELBOURNE
- U Hrvatskom katolickom centru Duha Svetoga u Springvaleu u
nedjelju 7. kolovoza svecano je obiljezena 10. obljetnica Dana
pobjede i domovinske zahvalnosti, u znak sjecanja na pobjedonosnu
vojno-redarstvenu akciju "Oluja" iz 1995.
Nakon svete mise, svecanu
akademiju pred prepunom dvoranom vodile su Beba Placko s Hrvatskoga
programa na radiju 3ZZZ (na hrvatskom) i tajnica Mladezi HDZ-a
Marica Vugdelija (na engleskom), dok su se u dvorani medu istaknutim
gostima nalazili generalna konzulica RH u Melbourneu Ana Modun,
konzul Ivan Vasilj, zatim predsjednik Australsko-hrvatskog kongresa
za Australiju i Novi Zeland Ivan Skratulja, te predsjednik AHK
za Victoriju Sergio Marusic, predsjednik Koordinacije Hrvatske
demokratske zajednice Australije i Novog Zelanda Rade Buljubasic
i tajnica Nevenka Bajer, te predstavnici svih temeljnih ogranaka
Hrvatske demokratske zajednice u Victoriji, kao i predsjednik
Mladezi HDZ-a u Melbourneu Marko Bajer, uz predstavnike hrvatskih
medija i brojne druge.
Nakon hrvatske himne i minute
sutnje, prvi se prigodnim rijecima nazocnima obratio domacin
Nikola Sabljak, ciji se vrijedni Radni odbor pobrinuo, kako
za svecani rucak, tako i za sve druge organizacijske poslove
u povodu ove proslave.
Nakon njega nadahnuto su
govorili Marko Bajer i Sergio Marusic, a izmedu svakoga govora
voditeljice su na hrvatskom i engleskom naglasavale najznacajnija
zbivanja tijekom oslobodilacke "Oluje".
Generalna konzulica Ana Modun
naglasila je: "Petoga kolovoza jest dan kada se s ponosom
prisjecamo slavnih trenutaka koji cine temelje nase Domovine.
Ove se godine obiljezava Deseta obljetnica vojno-redarstvenih
akcija "Bljesak" i "Oluja" kada su stvoreni
temelji za buducnost Hrvatske. ne tako davne 1995., i dijelu
medunarodne zajednice se cinilo da je Hrvatska na koljenima,
s trecinom okupiranoga drzavnoga podrucja, s gospodarstvom potpuno
devastiranim u ratu, suocena s vojnom silom koja je za sebe
tvrdila da je nepobjediva.
''Bili smo, cinilo se, zauvijek
osudeni ostati izvan Europe , izvan svijeta, kao taoci jedne
bezumne i agresivne politike. Ispod povrsine koja se cinila
mirnom, stvarao se, uz velika odricanja i napore, vojni i redarstveni
ustroj, stvarala se mocna i suvremena vojska. Nakon Bljeska
uslijedila je i Oluja, a na koncu i mirna reintegracija preostalih
okupiranih podrucja. Znam da vi pamtite da je na celu Hrvatske
vojske, kao njezin Vrhovni zapovjednik, tijekom tih sudbonosnih
dana stajao dr. Franjo Tudman. Stoga ova proslava znaci i sjecanje
na veliku i nezamjenjivu ulogu prvoga hrvatskoga predsjednika
u stvaranju nase medunarodno priznate, slobodne, neovisne i
teritorijalno cjelovite Hrvatske.
Pobjednicke akcije Bljesak
i Oluja, kao i cijeli Domovinski rat, bili su legalno i legitimno
sredstvo suverene i medunarodno priznate drzave, koja je branila
svoj opstanak, neovisnost i teritorijalnu cjelovitost. Dan pobjede
i domovinske zahvalnosti jest prigoda da hrvatski narod istakne
duboku zajednicku nacionalnu svijest o vrijednostima Domovinskoga
rata i da izrazi svoje stovanje braniteljima. Pri tome ne treba
zaboraviti 13.000 zivota i vise od 25.000 invalida u Domovinskom
ratu.(...) Stoga mi dopustite, dragi Hrvati, da vam cestitam
ovaj vazan blagdan u novijoj hrvatskoj povijesti: Dan pobjede
i domovinske zahvalnosti".
Nakon generalne konzulice
RH govorio je predsjednik KOO HDZ ANZ Rade Buljubasic, koji
je, izmedu ostaloga, kazao: "Danas smo se okupili ovdje
da bismo ove godine proslavili jubilarnu desetu obljetnicu Dana
pobjede i Dana domovinske zahvalnosti, onako kako smo to cinili
tijekom svih proteklih godina, otkako je 5. kolovoza 1995. za
svega stotinjak sati osloboden hrvatski teritorij kojega su
srpski pobunjenici uz pomoc jugoslavenske vojske i Miloseviceve
drzave cetiri duge godine drzali pod okupacijom.
''Tada, zahvaljujuci narodnoj
svijesti o nuznosti hrvatskoga jedinstva, i zahvaljujuci sretnoj
okolnosti da se na celu svehrvatskoga pokreta naslo nacionalno
i povijesno svjesno vodstvo, predvodeno dr. Franjom Tudmanom,
po prvi put u povijesti dogodilo se da smo se mi Hrvati nasli
svi na istoj strani, a potom smo po prvi put u povijesti pobijedili
i u ratu i u velikoj politickoj bitci. Tada su se rame uz rame
borili pripadnici aktivnoga i pricuvnog sastava Hrvatske vojske
i hrvatski policajci, ali i pripadnici Hrvatskoga vijeca obrane,
kao i pripadnici Petoga korpusa Armije Bosne i Hercegovine,
ciji je glavni cilj bio da se uz hrvatsku nesebicnu pomoc sprijeci
pad Bihaca i da se tako izbjegne veci pokolj od onoga sto se
ga malo ranije pocinile srpske vojne i paravojne postrojbe u
Srebrenici, a koji je bio najveci poslijeratni pokolj u Europi
nakon Bleiburga.(...)
''Danas kad slusamo objede
na racun Oluje, koja je bila oslobodilacka akcija, cista i blistava
kao suza, prisjetimo se sto je porucivao zavedenim Srbima na
okupiranom podrucju pokojni predsjednik Tudman u svojemu proglasu
koji se tih dana svakoga punoga sata citao na svim hrvatskim
radijskim i televizijskim postajama.
"Buduci da su propali
svi pokusaji, pa i pregovori u Zenevi 3. kolovoza 1995, i hrvatskih
vlasti i medunarodne zajednice za mirnu reintegraciju hrvatskih
okupiranih krajeva;
Buduci da zacetnici pobune
u Hrvatskoj, Martic i dr., umjesto da se odazovu pozivu za mirnu
reintegraciju, nastavljaju rat protiv hrvatske drzave, i zajedno
sa kolovodama pobune u Bosni, Karadzicem i drugima kuju nove
osvajacke planove za zajednicko osvajanje zasticene zone Bihac,
sto Hrvatska ne moze dopustiti;
Buduci da hrvatski i
bosanski Srbi ne samo da sprjecavaju povratak prognanika vec
i nastavljaju s progonom nesrpskog stanovnistva;
Buduci da srpski ekstremisti,
od samih pocetaka pobune pa i sada, prizivlju u pomoc ostatke
talijanskog fasizma, nudeci podjelu hrvatskog teritorija izmedu
talijanskog i srpskog imperijalizma;
Buduci da razularene
paravojne srpske postrojbe, i dalje vrse teroristicke napadaje
na civilno pucanstvo od Slavonije do Dalmacije, granatiraju
hrvatska podrucja i gradove Otocac, Gospic, Karlovac, pa i za
vrijeme dok u Zenevi s hrvatskim izaslanstvom vode politicke
razgovore o mirnoj reintegraciji, ponovno bombadiraju i podrucje
Dubrovnika gdje su pale nove ljudske zrtve;
i buduci da su svi pokusaji,
hrvatske drzave i medunarodne zajednice, da pobunom otudeni
dijelovi hrvatskog teritorija budu na miran nacin vraceni pod
hrvatski suverenitet bili odbaceni i izigrani, hrvatska je drzava
prinudena poduzeti vojno-redarstvene korake za ponovno ukljucivanje
navedenih okupiranih podrucja u svoj ustavno-pravni poredak.
Prisiljeni smo na takvu
odluku da bismo, nakon cetiri godine uzaludnog pregovaranja
stali na kraj daljem izigravanju hrvatske i medunarodne javnosti
i da bismo osigurali pocetak vracanja prognanika na njihova
ognjista.
Stoga u ime demokratske
vlasti Hrvatske:
Pozivam pripadnike srpskih
paravojnih postrojbi, koji su svojevoljno ili prisilno mobilizirani
u paravojne srpske postrojbe, da predaju oruzje hrvatskih vlastima,
uz jamstvo da ce im biti udijeljena amnestija prema vazecim
hrvatskih zakonima.
Pozivam inicijatore pobune
da shvate uzaludnost svojega pothvata i njegovu stetnost za
srpsku zajednicu u Hrvatskoj, ako ustraju u pobuni, da se predaju
hrvatskih vlastima i prihvate oprost ili pravicno sudenje za
svoje prijestupe.
Pozivam hrvatske gradane
srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni,
da ostanu kod svojih kuca, i bez bojazni za svoj zivot i svoju
imovinu, docekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da ce im se dati
sva gradanska prava, i omoguciti izbori za lokalnu samoupravu
prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost medunarodnih
promatraca.
Pozivam predstavnike
Srbije i Crne Gore (i njihove SR Jugoslavije) da prestanu podupirati
ekstremiste s okupiranih hrvatskih podrucja, sto se ocitovalo
i na zenevskim pregovorima na kojima je sudjelovao i jugoslavenski
otpravnik poslova kad su hrvatski Srbi odbili prihvatiti mirnu
reintegraciju okupiranih podrucja. To bi bio prvi korak prema
opcem rjesenju hrvatsko-srpskih odnosa na citavom interesnom
prostoru dva susjedna naroda, odnosno normalizacije odnosa na
osnovama medusobnog priznanja. Odlucni smo prekinuti patnje
i neizvjesnost hrvatskih prognanika s okupiranih podrucja, a
hrvatskim Srbima zajamciti ljudska i etnicka prava u ustavno-pravnom
poretku demokratske Hrvatske..."
Eto, to je porucivao pokojni
predsjednik Tudman u danima Oluje, no njegove prijedloge pobunjenici
i njihovi nalogodavci nisu slusali, pa su Hrvatska vojska i
policija tada izvojevali velicanstvenu pobjedu, i konacno omogucili
hrvatskom narodu da normalno putuje svojom zemljom, da normalno
gradi, zivi i razvija se.
Obecajmo, stoga, svoju punu
podrsku onima koji s bili s nama i s kojima smo mi bili, rame
uz rame, srce uza srce, u najtezim danima stvaranja i obrane
slobodne, suverene i neovisne hrvatske drzave. Danas kada slavimo
Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti, zanemarimo sva nasa
razlikovanja, politicka i svaka druga, jer smo na ovaj dan pozvani
da slavimo domovinu, da slavimo drzavu, da slavimo sto smo narod
koji ima i svoje ime i svoje prezime. A to je kamen temeljac
hrvatske buducnosti u ovome novome trecem tisucljecu..."
U nesluzbenom pak dijelu
programa, Ivan Sare izrekao je prigodnu recitaciju, a tijekom
cjelodnevnog programa nazocnima se obratio i veslacki maratonac
Ladislav Hosi, te tijekom poslijepodneva i vlc. Ivica Zlatunic
kojemu je za odrzavanje HKC-a Nikola Sabljak u ime Ogranka HDZ-a
urucio 4000 AUD.
Nazocne je zabavljala hrvatska
glazbena skupina "More".
- Zabiljezila: Nevenka
Bajer
• Snimio: Sergio Marusic
Izvor: www.croatianherald.com
ISKRENA ZAHVALNOST HRVATSKIM BRANITELJIMA,
OBITELJIMA NESTALIH I POGINULIH TE SVIMA ONIMA KOJI
SU POLOŽILI SVOJE ŽIVOTE NA OLTARU DOMOVINE
u povodu
DANA HRVATSKE POBJEDE
i
DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI
TE 10. OBLJETNICE POBJEDONOSNE
VOJNO-REDARSTVENE AKCIJE
"O L U J A"
5. kolovoza 1995. - 5. kolovoza 2005.
želi, Koordinacija
HDZ-a Australije i Novog Zelanda
|
Vrh