SVETA MISA ZADUŠNICA I KOMEMORATIVNA AKADEMIJA U ĆAST PREMINULOG STOŽERNOG GENERALA JANKA BOBETKA 10. SIJEČNJA 1919. - 29. TRAVNJA 2003. HRVATSKI KATOLIČKI CENTAR SUNSHINE SRIJEDA, 7. SVIBNJA 2003. POČETAK U 18,00 SATI

MELBOURNE - Dana 7. svibnja 2003. godine u Hrvatskom Katolickom Centru Sunshine odrzana je Sveta misa zadusnica povodom smrti Stozernog generala Hrvatske vojske, Janka Bobetka. Svetu misu sluzio je vlc. Josip Vranjes, a poslije Svete mise odrzana je komemorativna akademija u dvorani centra pred vise od 600 Hrvatice i Hrvata.

Komemoraciju je otvorio i vodio gosp. Petar Gelo, sa intoniranjem hrvatske himne "Lijapa Nasa" a potom sa minutom sutnje za preminulog generala, ali i za sve ostale poginule branitelje koji su polozili svoje zivote na Oltar domovine. Kao svecani govornici na komemoraciji bili su i najprije tajnik Mladezi Hrvatske demokratske zajednice gosp. Marko Bajer, a potom je govorio gosp. Ivan Jukic, predsjednik Udruge hrvatskih studenata Victorije, gosp. Marjan Bosnjak, gosp. Sergio Marusic, predsjednik Australsko-hrvatskog Svjetskog Kongres za Victoriju, gosp. Nikola Vlasnovic clan Predsjednistva Koordinacije HDZ-a Australije i Novog Zelanda, te gosp. Rade Buljubasic, predsjednik Koordinacije HDZ-a Australije i Novog Zelanda.

Donosimo u cijelosti govor gosp. Marka Bajera sa Komemorativne akademije:

Hrvatski general i politicar Janko Bobetko umro je 29. travnja ove godine, u 11,55 sati, u svojoj kuci u Zagrebu. Bio je antifašisticki borac u II. svjetskom ratu, zagovaratelj hrvatskih nacionalnih interesa u socijalistickoj Jugoslaviji, vojskovoda u samostalnoj Hrvatskoj 90-tih godina, a pred sam kraj života i haški optuženik.

Roden je 10. sijecnja 1919. u selu Crncu pokraj Siska. Partizanskom pokretu prikljucio se 1941. kao 21-godišnji student, a 30-tak godina kasnije prisilno je umirovljen kao general Jugoslavenske narodne armije zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljecu. Nakon osamostaljenja Hrvatske 1990. godine, prikljucio se Hrvatskoj vojsci s kojom je oslobadao hrvatska podrucja od okupacije srpskih terorista i JNA.

General Bobetko bio je jedini general HV-a koji se za Drugog svjetskog rata borio u partizanima, u cijim je redovima obnašao brojne vojne i politicke dužnosti. Ratni put vodio ga je preko Bosne i Hercegovine i Crne Gore do Slovenije, gdje je kod Dravograda teško ranjen. Poslije rata je završio Vojnu akademiju i obavljao visoke dužnosti.

Nacelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika 5. vojne oblasti JNA (Hrvatska i Slovenija) u cinu general potpukovnika imenovan je 1966. Zbog zauzimanja za hrvatske nacionalne interese, prisilno je umirovljen 1972. s još 19 hrvatskih generala. Od tada do nešto prije uspostave samostalne Hrvatske nije mogao javno istupati i djelovati. U samostalnoj Hrvatskoj, Janko Bobetko se prikljucuje pokojnom predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji Tudmanu koji mu 10. travnja 1992. godine dodjeljuje cin generala zbora HV-a i imenuje zapovjednikom Južnog bojišta.

Zapovijedao je snagama koje su izvodile vojne operacije u podrucju Dubrovnika, Ploca i u dolini Neretve te oslobodile Dubrovnik i njegovo zalede.

Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je nacelnikom stožera HV-a, zamijenivši na toj dužnosti generala Antuna Tusa. Na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskom državnom saboru.

Umirovljeni general Janko Bobetko objavio je 1996. knjigu "Sve moje bitke" u kojoj je opisao dogadaje iz nedavne hrvatske povijesti. U njoj je predocio dokumente i vojne zemljovide o vojno-policijskim akcijama "Cagalj" u bosanskohercegovackom zaledu južne Hrvatske, "Tigar" (oslobadanje Dubrovnika), "Maslenica", "Medacki džep", "Bljesak" i "Oluja".

"Imam cist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio i dovršio kroza svoj više od pet desetljeca dug vojni i politicki život", napisao je u toj knjizi.

Haški sud optužio ga je u rujnu 2002. godine po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti za ratni zlocin pocinjen 1993. u akciji "Medacki džep". General Bobetko tada je izjavio da u Haag živ nece otici i odbio primiti optužnicu.

Dragi generale, neka Vam je laka slobodna hrvatska gruda za koju ste se toliko borili i žrtvovali i kojom ste konacno s velikom ljubavlju vratili.

Pocivajte u miru Božijem.

Donosimo u cijelosti govor gosp. Rade Buljubasica na Komemoratvnoj akademiji:

Braco i sestre, Hrvatice i Hrvati,
Skupili smo se veceras na ovoj komemorativnoj akademiji da bismo odali posljednju pocast ratnom nacelniku Glavnoga stožera Hrvatske vojske, stožernom generalu Janku Bobetku, koji je preminuo u svojemu domu u Zagrebu u utorak 29. travnja 2003.

Stožerni general Janko Bobetko bio je simbol otpora hrvatskog naroda u borbi za svoju slobodu, ratnik i istaknuti clan Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja je uvela hrvatski narod u obnvoljenu hrvatsku državu.

Tijekom Domovinskoga rata izrastao je u još jednu od legendi hrvatske povijesne borbe za slobodu i svrstao se uz bok najzaslužnijih hrvatskih sinova u tisucu teških godina žudnje za ostvarenjem vlastitog prava na dostojan život cijeloga hrvatskog naroda.

Mi u hrvatskom iseljeništvu s posebnim osjecajem cijenimo ono što je general Janko Bobetko na celu pobjednicke Hrvatske vojske u Domovinskom ratu ucinio za svoj hrvatski narod, za svoju hrvatsku državu i za mnoge od nas koji se bez vitezova poput njega nikada ne bismo mogli vratiti na pragove svojih rodnih kuca.

General Janko Bobetko ostat ce u našim ocima onakav kakav je bio do posljednjeg trenutka, jednako okružen i svojim prijateljima i svojim neprijateljima, uvijek ih jasno gledajuci u oci - kao neslomljivi hrast na vjetru koji ga od djetinjstva do smrti nije prestajao tuci, ali ga nije mogao slomiti.

General Janko Bobetko rodio se 1919. u selu Crnac kod Siska. Bio je treci od svoje petero brace. U Sisku je završio gimnaziju, a vec u rano doba poceo se zanimati za politiku, a na njega je velik utjecaj ima Stjepan Radic, te poslije lijevi intelektualci, poput najvecega hrvatskoga proynog pisca Miroslava Krleže i kruga oko njega. U vihoru Drugog svjetskog rata zajedno s ocem i cetiri brata odlucio se za antifašisticku borbu, premda su neki, poput Zvonka Ivankovica Vonte, pisali da je na samomu pocetku rata bio u domobranima.

Hrvatska je iz Drugog svjetskog rata izašla sa šest vojnih korpusa, s jakom jezgrom rukovodeceg kadra, s jakim intelektualnim pokretom. Stvoren je ZAVNOH i hrvatska Vlada. Medutim, kako ce Bobetko poslije kazati, Hrvati su i tada bili odvec naivni I medusobno podijeljeni u gradanskom ratu koji se u Hrvatskoj vodio, a drugi su to iskoristili, pa su Tito, Rakovic i Đilas posmicali hrvatsko vodstvo oko Andrije Hebranga, a komunizam je kao jedno od najvecih zala 20. stoljeca nakon II. svjetskog rata zapoceo je s dotada nevidenim progonom Hrvata.

Na Bleiburgu i Križnom putu, cija ce obljetnica biti obilježena ove nedjelje u Austriji I diljem Hrvatske, dogodila se jedna od najvecih tragedija hrvatskog naroda u njegovoj povijesti. Pod komunistickom politikom stradali su i antifašisti kao što su Hebrang, Rukavina, Tudman i drugi. Monstruozne optužnice, koje je podizala velikosrpska politika sustigla je i generala Bobetka 1971. godine i brojne tadašnje hrvatske politicare, intelektualce i domoljube. On je tada bio nacelnik štaba u Petoj armijskoj oblasti, sa sjedištem u Zagrebu, i vec tada je uocio da se srpski oficiri pod vodstvom zloglasnoga Đoke Jovanica postavljaju na kljucna mjesta u Hrvatskoj, a da su hrvatski kadrovi pod nadzorom zloglasne UDBE i KOS-a. Osobno ga je Josip Broz optužio da želi preuzeti nadzor nad vojskom u Hrvatskoj i zajedno s drugim Hrvatima stvoriti zasebnu Hrvatske vojske. Tako je 1972. u velikom valu progona hrvatskih vojnika, politicara, intelektualaca, studenata i obicnih Hrvata, stradao i general Bobetko.

Odlukom Josipa Broza na staljinisticki nacin smijenjen je sa svih dužnosti i njegova karijera je naglo prekinuta. Od toga dana do prvih stranackih izbora u Hrvatskoj, policija mu je stalno za petama. Nije boravio u zatvoru, ali je stalno bio pod prismotrom. Mnogi su od njega tada okretali glavu jer oni što su komunicirali s njim imali su problema s komunistickom vlašcu.

U Hrvatskoj nije bilo slobodnih demokratskih iybora sve od doba Austro-Ugarske do 1990. Posljednji slobodni izbori održani su još 1913. godine, a kad je nakon dugackih 77 godina hrvatski narod podržao i izabrao program dr. Franje Tudmana i HDZ-a 1990., Janko Bobetko stavio se ponovo na raspolaganje svome narodu i svojoj domovini i uskoro krenuo u rat.

Bio je to Domovinski rat, iako je na samomu pocetku odbio ponudeno mjesto prvoga ministra obrane RH, pa je na to mjesto u prvi mah imenovan Petar Kriste, a nakon njega Martin Špegelj, zatim Šime Đodan, pa Luka Bebic, da bi na kraju hrvatsku obranu sve do svoje smrti vodio legendarni Gojko Šušak, ciju smo obljetnicu smrti takoder obilježili ovih dana.

General Bobetko dobro je poznavao tzv. JNA, i bio je svjestan da Hrvatskoj nece bez krvi dopustiti da se osamostali. Zbog toga ime generala Bobetka poslije Domovinskog rata slave mnogi krajevi Hrvatske, oko Dubrovnika, Stona, Slanoga, oko Zadra i Maslenice, oko Gospica, u Slabvoniji, sve do Herceg-Bosne…

On se prvo krajem ljeta i u jesen 1991., zajedno sa svojim sinom Ivanom, uputio na tada najžešce ratište, na Banovini, da bi verc pocetkom 1992. na mjestu nacelnika Glavnoga stožera naslijedio generala Antuna Tusa i poceo organizirati i voditi presudne vojne operacije za hrvatsku samostalnost i cjelovitost koje su se tada odvijale na Južnom bojištu.

Odlukom Vrhovnika, general Bobetko tom bojišnicom zapovijeda od desetog travnja 1992. godine. Veliki strateg i takticar u kratkom vremenu prelazi s hrvatskim postrojbama iz obrane u napad i oslobada taj dio Hrvatske. Nakon oslobadanja dubrovackog podrucja, zapovijeda operacijom Maslenica i oslobada podrucje od životnog znacaja za prometnu komunikaciju južne i kontinentalne Hrvatske.

Od oslobadenja Dubrovackog zaleda, gdje su sudjelovale postrojbe iz Slavonije, Zagorja, Istre, Dalmacije, uz pomoc Hrvatskoga vijeca obrane, Hrvatska vojska više nije izgubila nijednu bitku.

Na mjestu nacelnika Glavnoga stožera vodio je i operaciju Bljesak, te do posljednjega dana sudjelovao u pripremama za Oluju, iako je zbog zdravstvenih razloga umirovljen malo ranije.

Draga braco, stožerni general Janko Bobetko i generali koji su zajedno s njime izvojevali najvelicanstvenije pobjede u povijesti hrvatskoga naroda u posljednjih 1000 godina, doživjeli su, medutim, gorku sudbinu.

General Ante Gotovina i Rahim Ademi optuženi su u Den Haagu. Tamo su vec osudeni hrvatski vojni zapovjednici iz HVO-a na celu s generalom Tihomirom Blaškicem. Haaški sud obavio je brojne razgovore i osumnjicio brojne druge hrvatske generale poput legendarnoga zapovjednik svih specijalnih policijskih postrojbi, koji je sudjelovao u doslovno svim oslobodilackim i obrambenim akcijama u Domovinskom ratu, Mladena Markaca, ili poput admirala Davora Domazeta.

Haaški sud otišao je toliko daleko da je optužio i samoga ratnoga zapovjednika Hrvatske vojske generala Bobetka, kao najznacajnijega državnoga dužnosnika u doba stvaranja hrvatske države. A ostale je hrvatske generale izrasle u Domovinskom ratu predsjednik Mesic odreda smijenio. General bojniku i alkarskom vojvodi Mirku Norcu, nepravedno i nepravomocno osudenomu u Rijeci, nije cak dopušteno niti da svojemu ratnom zapovjedniku ispuni posljednju želju - da mu ponese križ na sporovodu.

Ti su generali, draga braco i sestre, Hrvatice i Hrvati, pod vodstvom Janka Bobetka izvojevali konacnu pobjedu nad fašistickom velikosrpskom politikom. Sve njegove bitke, kako je naslovio i svoju knjigu, svjedoce da je taj rat bio dugacak i krvav, ali pravedan, obrambeni, legitiman i osloboditeljski. Nikakve Jugoslavije, koja je bila samo izmišljeno ime za instrument velikosrpske imperijalne politike - više nema. I mi ne smijemo dopustiti da tu istinu i ulogu generala Bobetka u Domovinskom ratu itko na svijetu mijenja i tumaci je na nacin da je hrvatska država stvorena na zlocinu. Posebno ne smijemo dopustiti da nas Hrvate takvi pokušaji ponovo podijele.

Neka je pokoj duši i vjecna slava stožernom generalu Janku Bobetku..

Nazad

Vrh