Životopis dr. Franje Tuđmana

Uvod	1922 - 1961	1961 - 1989	1989	1990	1991	1992
1993	1994	1995	1996	1997	1998	1999
"Da, slobodna i neovisna, demokratska Hrvatska jest za integracije sa svijetom, ali za integracije u kojima će živjeti kao hrvatski subjekt, u kojoj neće drugi više nametati svoju volju hrvatskome ...".

"UVIJEK I SVE ZA HRVATSKU,
A NAŠU JEDINU I VJEČNU HRVATSKU NI ZA ŠTO"

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman ostvario je ponovnu uspostavu suverene i demokratske hrvatske države.

Hrvatski narod, koji je desetljećima bio rob totalitarnoga komunističkog i jugoslavenskog, odnosno velikosrpskog terora, prvi put pod vodstvom dr. Franje Tuđmana uspio se ujediniti i ostvariti svoj vjekovni san. Njegov program pomirbe zavađenoga hrvatstva bio je, i jest, izlaz iz svih povijesnih nedaća i poteškoća. Postavljajući stvaranje države kao najviši cilj, otklonio je ideološke razlike u domovini i omogućio ujedinjavanje domovinske i iseljene Hrvatske.

Nakon proglašenja suverene i samostalne Republike Hrvatske počinje i velikosrpska vojna agresija na Hrvatsku. Predsjednik Tuđman uspio je nakon mukotrpnoga političkog i diplomatskog pregovaranja izboriti međunarodno priznanje 15. siječnja 1992. Vodio je pobjednički domovinski rat, koji je 1995. završen vojno-redarstvenom akcijom "Oluja", ali i zajedničkim akcijama "Maestral" i "Južni potez". Mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja 1997. Hrvatska je pod njegovim vodstvom postala cjelovita i slobodna.

"Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što" bilo je temeljno načelo i životni put utemeljitelja suverene hrvatske države dr. Franje Tuđmana.

DR. FRANJO TUĐMAN
POVJESNIČAR I DRŽAVNIK

Veliko Trgovišće 14. svibnja 1922. - Zagreb 10. prosinca 1999.
Oženjen suprugom Ankicom.
Otac troje djece Miroslava, Nevenke i Stjepana.
Djed unucima Deanu, Siniši, Nini, Ivani, Ana-Mariji i Neri.

 

 

DR. FRANJO TUĐMAN

Vrh

1922 - 1961
Mladi Franjo Tuđman

Dr. Franjo Tuđman rođen je u Velikom Trgovišću, općinskom mjestu u Hrvatskom zagorju, 14. svibnja 1922. Njegov otac Stjepan, poznati aktivist Hrvatske seljačke stranke, i majka Justina rođena Gmaz imali su, osim Franje, jos dva sina: Stjepana i Ivicu. Majka mu je umrla 1929, kad je pošao u pučku školu. Brat Stjepan poginuo je kao pripadnik antifašističkog pokreta u proljeće g. 1943. Oca Stjepana, iako je bio jedan od glavnih pokretača antifašističkog pokreta u Hrvatskom Zagorju i član ZAVNOH-a i AVNOJ-a, likvidirala je - zbog njegovih kritika nove jugoslavenske vlasti - tajna jugoslavenska policija u proljeće godine 1946.

Osnovnu, odnosno pučku školu Tuđman je pohađao u rodnom mjestu (1929-1933). Srednju je školu polazio u Zagrebu (1934.-1941.), gdje se uzdržavao uglavnom sam, podučavanjem drugih. Već kao srednjoškolac sudjeluje u nacionalnom demokratskom pokretu, zbog čega je g. 1940 bio pritvoren.

Od godine 1941 sudjeluje u antifačistickom partizanskom pokretu i u socijalnoj revoluciji u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Još u ratu, potkraj siječnja 1945, upućen je, kao jedan od hrvatskih predstavnika, u Vrhovni štab NOV i POJ u Beograd. Zatim radi u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane, u Generalštabu JNA i u uredništvu Vojne enciklopedije. U Beogradu završava i studij na Višoj vojnoj akademiji (1955 - 1957). Iako je potkraj godine 1960 promaknut u čin generala, već sljedeće godine (1961) na vlastiti više puta postavljeni zahtjev napušta aktivnu vojnu službu da bi se mogao sasvim posvetiti znanstvenom i spisateljskom radu.

Vrh

1961 - 1989
Povjesničar Franjo Tuđman

U Zagrebu godine 1961 osniva Institut za historiju radničkog pokreta i ostaje njegovim direktorom do godine 1967. Godine 1963 izabran je - na osnovi habilitacije - za profesora na Fakultetu političkih znanosti Zagrebačkog sveučilišta, gdje je predavao predmet Socijalistička revolucija i suvremena nacionalna povijest. Stupanj doktora povijesnih znanosti postigao je 1965 na Zagrebačkom sveučilištu obranom disertacije "Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918 do sloma 1941."

Vrlo rano, još u prvoj polovini pedesetih godina, Tuđman se je počeo baviti znanstvenim radom. Objavio je veći broj rasprava i članaka - više od 150 - iz povijesnih znanosti, vojne teorije, suvremene nacionalne povijesti, te filozofije povijesti, međunarodnih odnosa. Sudjelovao je na više znanstvenih simpozija u domovini i u inozemstvu i držao predavanja na sveučilistima u Čehoslovackoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD. Godine 1966 na Harvardskom je sveučilištu, u okviru serije Međunarodnoga seminara, održao predavanje pod naslovom "The Future of Supremacy and of Coexistence in the Nuclear Age of the World's History" (Budućnost prevlasti i supostojanja u nuklearnoj eri povijesti čovječanstva). Bio je član uredništva vojno-teorijskog časopisa "Vojno delo", redaktor i pomoćnik glavnog urednika "Vojne enciklopedije", suradnik i redaktor enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, glavni i odgovorni urednik časopisa "Putovi revolucije", član izdavačkog odbora časopisa JAZU "Forum", član izdavačkog odbora "Hrvatskog tjednika" i član uredništva "Glasnika Hrvatske Demokratske Zajednice".

Od godine 1962 do 1967 Tuđman je predsjednik Komisije za medunarodne odnose i član Sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza Hrvatske. Od godine 1965 do 1969 narodni je zastupnik Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad Prosvjetno-kulturnog vijeća Sabora. Bio je član Upravnog odbora i Izvršnog odbora Matice hrvatske i predsjednik Komisije Matice hrvatske za hrvatsku povijest. Član je Drustva hrvatskih književnika od godine 1970 i član Hrvatskog centra PEN-a od godine 1987.

Već su prvi objavljeni Tuđmanovi tekstovi iz područja vojne doktrine o osvajačkim i oslobodilačkim ratovima - u kojima je, polazeći s gledišta da svaki narod treba imati svoju oružanu silu, zastupao koncepciju naoružanog naroda i teritorijalne obrane - postali predmet kritike pobornika centralističkochegemonističkih shvaćanja i optužaba zbog tobožnje nemarksističnosti i nacionalizma. Tuđmanova gledišta - poglavito njegovo protivljenje nametanja kompleksa krivice hrvatskom narodu zbog NDH u drugomu svjetskom ratu i upozoravanje na preuveličavanje jasenovačkih žrtava - izložile su ga političkim, a zatim i sudskim progonima. Godine 1967 bio je isključen iz Komunističke partije. Morao je napustiti Institut, uklonjen je sa Sveučilišta i umirovljen radi sprječavanja javne djelatnosti, kad mu je bilo samo 45 godina.

Kad je godine 1972. započeo progon hrvatskih disidenata, bio je zatvoren, uz napomenu da je trebao postati glavni optuženik zbog tobože sumnjivih veza s inozemstvom i hrvatskom emigracijom. Zahvaljujući intervenciji Miroslava Krleže kod Josipa Broza Tita izbjegao je višegodišnju robiju koja mu je bila namijenjena pa je osuđen samo na dvije godine zatvora (kasnije je i ta osuda smanjena na devet mjeseci). Nakon Titova odlaska s povijesne scene ponovno je - u veljači 1981 - osuđen na tri godine zatvora i na zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina, i to zbog toga što je dao intervjue za švedsku i njemačku televiziju i francuski radio, u kojima je govorio o svojim povijesnim prosudbama, i u prilog pluralističke demokracije. U zatvoru u Lepoglavi proveo je od siječnja godine 1982 do veljače godine 1983, kad je bio pušten radi liječenja. U svibnju 1984 vraćen je u zatvor radi izdržavanja ostatka kazne, ali je u rujnu iste godine zbog pogoršanja zdravstvenog stanja uvjetno pušten iz zatvora.

Kad mu je 1987 vraćena putovnica, putuje u inozemstvo - najprije u Kanadu i u SAD, a zatim u europske zemlje - gdje svojim predavanjima dovodi do buđenja i stvaranja hrvatskoga nacionalnog demokratskog pokreta među hrvatskim iseljenicima. Godine 1989 osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu i postaje njezinim predsjednikom.

Redovni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od prosinca 1992 i nositelj međunarodnih nagrada i priznanja: "Catarina de Medici", studeni 1990; Nagrada Centra za etničke manjine 1991; počasni doktor Sveučilišta La Jolla, studeni 1990.

Vrh

1989
Dr. Franjo Tuđman
Utemeljitelj moderne hrvatske države

Dr. Franjo Tuđman nastupio je godine 1989 s jasnom vizijom suverene hrvatske države.

On je u okolnostima tzv. hrvatske šutnje i apatije u domovini vratio ponos hrvatskom narodu i organizirao ga u borbi za obnovu njegove državnosti.

Stvorivši snažan nacionalno-demokratski i općehrvatski pokret, Hrvatsku demokratsku zajednicu, na prvim demokratskim i višestranačkim izborima dr. Franjo Tuđman preuzima vlast u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj i kreće u obnovu svih demokratskih institucija.

Znajući za važnost pomirbe radi konačnog ostvarenja vjekovne težnje hrvatskoga naroda k ostvarenju suverene hrvatske države, pružao je ruku hrvatskim komunistima i pozvao ih na zajedničku izgradnju i obranu mlade hrvatske države.

Sustavno je izgrađivao sve bitne sastavnice države, od preustroja republičke i jugoslavenskokomunističke vlasti do modernog hrvatskog i državnog ustroja; osnovao je posebne vojno-redarstvene snage.

Istodobno, pregovarao je s beogradskim vlastima i nudio preustroj SFRJ u konfederaciju samostalnih država kao minimum ispod kojeg hrvatski narod nikako neće ići.

Da bi omogućio hrvatskim državljanima da izraze svoju volju o samostalnoj Hrvatskoj i dobivanju legitimiteta prema Beogradu i međunarodnoj zajednici za daljne korake k uspostavi suverene hrvatske države, raspisao je povijesni referendum o samostalnosti, na kojemu se, u svibnju 1991, 94% građana očitovalo za suverenu hrvatsku državu izvan jugoslavske zajednice.

Bio je Predsjednik svih Hrvata, jer nije pravio razliku između svojeg naroda u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao ni Hrvata izvan domovine. Čitav njegov životni put potvrđuje ga kao demokrata i humanista. Njegovim dolaskom na čelo Republike Hrvatske godine 1990 uveden je demokratski poredak.

Izabran je neposredno, u dva navrata, za predsjednika Republike Hrvatske. Godine 1992 s 58% i 1997 s 61% glasova. Nikada nije izgubio ni jedne izbore!

Stvaranje Hrvatske demokratske zajednice i početci stvaranja hrvatske države (1989 - 1991)

28. II. - U Zagrebu, u prostorijama Društva književnika Hrvatske, u nazočnosti 300 - 400 književnika, javnih djelatnika i općenito intelektualaca izložio u 14 točaka "Prednacrt programske osnove Hrvatske demokratske zajednice".

17. VI. - U Zagrebu, u Jarunu, u prostorijama Nogometnog kluba "Borac", na Osnivačkoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice podnio uvodno izlaganje "O okolnostima osnutka Hrvatske Demokratske Zajednice". Za predsjednika HDZ-a izabran je dr. Franjo Tuđman koji će stranku u vrlo teškim okolnostima, prouzrokovanim srpskom agresijom na hrvatski narod i Hrvatsku i njezinim posljedicama, voditi vrlo intezivno više od deset godina.

30. VI. - U Zagrebu, na Međunarodnom zagrebačkom velesajmu, u dvorani "Kumrovec", na prvoj sjednici Središnjeg odbora HDZ-a podnio uvodno izlaganje. Tada je Odbor dao potporu Skupštini SR Slovenije u povodu usvajanja ustavnih amandmana, dao javno priopćenje "Za pravo na suverenitet i samoodređenje i osobnu odgovornost", uputio zahtjev za vraćanje spomenika banu Jelačiću na središnji zagrebački trg gdje je bio prvotno postavljen itd.

1. XI. - U Washingtonu, u Predstavničkom domu Kongresa SAD-a, 13-16 sati, na konferenciji za javnost govorio o općim političkim i gospodarskim prilikama u SFRJ, te se susreo s više američkih senatora i kongresmena.

Vrh

1990

20 - 21. I. - U SAD, u Clevelandu, sudjelovao u radu I. Sveameričke konvencije HDZ-a za SAD i Kanadu, te prvoga dana konvencije održao prigodno predavanje za više od tisuću okupljenih Hrvata.

24 - 25. II. - Na I. Općem saboru HDZ-a, u Zagrebu, u Koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski", u nazočnosti 1760 izaslanika stranke, oko 300 promatrača, 320 gostiju i 54 novinara, podnio uvodno predavanje "Programske zasade i ciljevi HDZ"; drugi dan sabora neposrednim tajnim glasovanjem i 1382 glasa od 1426 delegata koji su glasovali, izabran za predsjednika stranke koju je stvorio.

27. II. - U Zagrebu, na konferenciji za novinare, osudio napad predsjednika SKH Ivice Račana na I. Opći sabor HDZ-a nazvavši je "strankom opasnih namjera", odbacivši njegove insinuacije i ocjenjujući ih nedemokratskim, totalitarnim i sektaškim.

28. III. - Na Osnivačkoj skupštini HDZ-a u Benkovcu, pred hotelom "Asseria", dok je više stotina tamošnjih militantnih Srba onemogućavalo održavanje skupa, jedan je Srbin pokušao izvesti atentat na dr. Tuđmana u trenutku njegova obraćanja skupu.

22 - 23. IV. - Na prvim, nakon pedeset godina, demokratskim tajnim i neposrednim izborima u Hrvatskoj, lista HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom od izabranog 131 zastupnika dobila 104 zastupnička mjesta; zajedno s izbornim rezultatima u drugom krugu izbora - 6 - 7. svibnja - HDZ je od od 356 dobio 205 mjesta u Saboru SR Hrvatske.

12. V. - U prigodi Majčina dana uputio čestitku svim hrvatskim majkama "u ovim prelomnim trenutcima, kad se, nakon teških desetljeća najrazličitijih nevolja, rađa nova Hrvatska" i uputio poziv "čitavom hrvatskom narodu u Domovini i iseljeništvu, te svim građanima Hrvatske, da 30 svibnja 1990, na dan saziva Hrvatskog sabora i izbora Vrhovništva suverene Hrvatske, proslave kao Dan hrvatske državnosti i da to ubuduće čine tradicionalno."

30. V. - Nakon više desetljeća konstituiranja prvog parlamentarnoga višestranačkog Hrvatskog sabora, tajnim glasovanjem, s 281 glasom za i 57 nevažećih, izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. U prigodnom je govoru ukazao i na vrlo teške prilike u kojima se to preuzimanje vlasti zbivalo i najavio zadaće koje stoje pred Hrvatskim saborom.

12. VI. - Sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ u Beogradu, gdje se raspravljalo o budućem uređenju SFRJ.

20. VI. - U Zagrebu, u posjet primio Otta von Habsburga, zastupnika u Europskom parlamentu.

26. VI. - U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.

10. VII. - Otvorio tradicionalne Dubrovačke ljetne igre.

22. VII. - Otvorio tradicionalnu Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu.

25. - 26. VII. - Podnio uvodno izlaganje na zasjedanju Hrvatskoga sabora kad su prihvaćeni amandmani na Ustav kojima je Republika Hrvatska postala nositelj političkoga i gospodarskog suvereniteta a s državnih znakovlja i institucija odbačena sva socijalistička obilježja. Hrvatski sabor je usvojio amandman na Ustav SR Hrvatske, kojim predsjednik Predsjednišva SR Hrvatske postaje predsjednik Republike Hrvatske.

5. VIII. - U Sinju otvorio tradicionalno viteško natjecanje Sinjske alke.

14. VIII. - U Zagrebu razgovarao s novinarima javnih glasila, te upozorio da se Hrvatska suočava s dobro organiziranom urotom, kojoj je u pozadini velikosrpska koncepcija.

24. VIII - Na izvanrednom zasjedanju Hrvatskog sabora upozorio da je Hrvatska suočena s izvanrednim stanjem - najavljivanim ustankom, koji je kulminirao u otvorenoj oružanoj pobuni.

27. VIII. - U Splitu otvorio XV. Europsko atletskog prvenstvo.

5. IX. - U Zagrebu primio u posjet rumunjskog predsjednika I. Illiescua.

6. IX. - U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.

13. IX. - U Beogradu sudjelovao u radu sjednice Predsjedništva SFRJ.

17. IX. - U Zagrebu otvorio Međunarodni zagrebački velesajam.

20. IX. - 1. X. - Boravio u dvanaestdnevnom posjetu u SAD i Kanadi u gradovima: New York, Cleveland, Toronto, Washington, Otawa i drugdje, gdje se susreo s iseljenim Hrvatima, te s visokim dužnosnicima Buschove administracije i američkog Kongresa i drugim javnim uglednicima, tumačeći svugdje prilike u kojima se trenutno nalazio hrvatski narod.

22. IX. - U New Havenu, na sveučilištu Yale, u nazočnosti stotinjak profesora i studenata, održao predavanje "Hrvatska i suvremena Europa".

23. IX. - Boravio u Torontu, u Hrvatskom kulturnom i društvenom centru, gdje je u nazočnosti oko 15000 Hrvata odgovarao na pitanja novinara o političkim prilikama u SFRJ i Hrvatskoj.

25. IX. - U Washingtonu, u Bijeloj kući, susreo se s američkim predsjednikom G. Bushom i informirao ga o političkim prilikama u SFRJ i Hrvatskoj.

29. IX. - Boravio u San Joseu, u Kaliforniji, gdje mu je gradonačelnica Alvoredo predala ključe grada, a taj dan proglasila Hrvatskim danom u San Joseu.

1. X. - U New Yorku sastao se s dr. Henryjem Kisingerom, bivšim savjetnikom za nacionalnu sigurnost u Nixonovoj vladi.

16. X. - U Zagrebu, na Trgu bana J. Jelačića, na veličanstvenom skupu u prigodi povratka obnovljenog spomenika hrvatskom banu Josipu Jelačiću na prvotno mjesto, pred oko sto tisuća okupljenih građana, govorio je o značenju bana Jelačića u hrvatskoj povijesti i o trenutnim političkim prilikama.

27. X. - Izjavio novinarima da se Hrvati zalažu za konfederativnu državu i da Jugoslavija može opstati samo kao konfederacija.

19. - 20. XI. - U Münchenu, u organizaciji Instituta za vanjske odnose "F. J. Strauss-Symposium", sudjelovao u radu XI. međunarodne konferencije o politici i strategiji i prvi dan održao "povijesni govor" "The Process of Democratic Transition in the South-Eastern Europe".

24. XI. - U Pisi, u Italiji, primio nagradu za mir "Caterina de Medici".

25. XI. - U Luganu, u Švicarskoj, primio počasnu akademsku titulu Doctor Honoris Causa.

7. XII. - U povodu 120 obljetnice prvih razgovora o konfederaciji Hrvata i Slovenaca, u Celju sudjelovao u programu svečanosti i u razgovorima sa slovenskim političarima.

22. XII. - U prigodi usvojenja i proglašenja Ustava Republike Hrvatske u Hrvatskom Saboru podnio uvodno izlaganje.

Vrh
Izvor Informacija: www.zhdz.hr