ZNANOST, TEHNOLOGIJA I SVEUČILIŠTE

Hrvatska zaostaje u primjeni visokih i novih tehnologija, posebno u primjeni u proizvodnji tzv. manjih proizvoda, kojima se mogu osigurati specifični tržišni uspjesi na svjetskim tržištima. Nadalje, nije razvijena mreža tehnoloških i inovacijskih centara. Bitni nedostatak je i to što sveučilišta, iako imaju 50% sveukupnog znanstvenog potencijala, ne daju odgovarajuće rezultate u području eksperimentalnog razvoja i ne sudjeluju u razvoju, na tehnologiji utemeljenih, poduzetništva.

Nedostatak je također i nepostojanje tržišta rizičnoga i sjemenskog kapitala u ulaganju ili za ulaganje u tehnološki orijentirana poduzeća. Visoka učilišta još uvijek ne odgovaraju izazovu specijalizirane izobrazbe, koja bi fleksibilno odgovarala potrebama tržišta rada. Konačno, velik nedostatak jest i u tome što nije donesen novi nacionalni znanstveno-istraživački program, pa su prekinuta dugoročna istraživanja i programi koji su se trebali odvijati u okviru utvrđenih ciljeva i prvenstava. Ukupno izdvajanje bruto nacionalnog dohotka za znanost i tehnološki razvitak jest daleko ispod postotka (1,6%) koji bi osigurao stvari utjecaj znanstvenih ulaganja i rezultata na gospodarski rast. Najviše zabrinjava što je gospodarski sektor u ozbiljnoj krizi i nije u stanju osigurati financiranje razvitka industrijskog istraživačkog sektora. Hrvatska demokratska zajednica smatra da strategija, odnosno Nacionalni program znanstvenog i tehnološkog razvitka, mora voditi računa o svim uočenim zaprekama i slabostima, i istodobno - uz potrebno povećanje proračunskih sredstava - osigurati stvarni pomak u znanosti, razvojno-istraživačkim projektima i novim tehnologijama.

Zato je, kao prvo, potrebno donijeti Nacionalni znanstveno-istraživački program s ciljevima i prvenstvima u razvoju znanosti i tehnologije, po uzoru na europski Okvirni program. Nacionalni program treba poći od kritičke ocjene dosadašnjih programa i projekata, kao i mogućih novih ciljeva i prvenstava. Postrožena prosudba i vrednovanje, kao i obvezatno poticanje sveučilišnih centara, moraju osigurati najbolje korištenje sredstava proračuna.

Drugi bitan dio Programa o znanosti i tehnologiji mora predvidjeti sustavno poticanje razvijanja tehnoloških i inovacijskih centara, a posebno razvijanje na znanju utemeljenih poduzeća.

Za taj zahtjevni cilj potrebno je uspostaviti zajedničke projekte-poduzeća, u kojima obvezno sudjeluju gospodarski subjekti, Sveučilišta, odnosno znanstvene institucije i lokalna samouprava. U svakom takvom projektu, odnosno, na znanju utemeljenom poduzeću, gospodarstvo i lokalna samouprava moraju sudjelovati s više od 50% sufinanciranja.

Potpuno nerazvijenu mrežu tehnologijskih i tehnološko-inovacijskih centara treba poticati putem programa inovacijsko-tehnologijskog razvitka Hrvatske, kojih sada u Hrvatskoj ima neznatan broj.

Vrh

Na višu razinu treba podignuti sustav centara izvrsnosti za sva bitna područja u kojim postoje specifične potrebe znanstvenog razvitka ili gospodarstva. Centar izvrsnosti koji se, na temelju strogih kriterija, kakvi su razrađeni u razvijenim zemljama (npr. Kanada) ima striktnu zadaću razviti razvojne projekte i usmjeravanje znanstvenih istraživanja prema tržištu na cijelom području Hrvatske i izbjeći sadašnju koncentraciju u Zagrebu. Budući da postoje četiri velika Sveučilišta i niz visokih učilišta u svim centrima Hrvatske, treba izbjegavati projekte bez izvanproračunskog sufinanciranja, jer se bez pokretanja privatnog sektora, te lokalne samouprave i gospodarstva stvara pretjerana ovisnost o proračunu, a bez konkretnih rezultata.

Centri i mreža izvrsnosti u kojima sudjeluju znanstvene i sveučilišne ustanove trebaju osigurati odgovarajuće školovanje stručnjaka, koristeći kao glavni izvor ljudskog potencijala i dobro razvijenu instituciju znanstvenih novaka.

Prilikom donošenja proračuna u Hrvatskom saboru treba voditi računa o raspodjeli sredstava po znanstvenim područjima. Nakon toga je moguće projekte procjenjivati po načelu prvenstva i kvalitete. Taj sustav se pokazao dobrim tijekom provedbe prvog Nacionalnog znanstveno-istraživačkog programa iz razdoblja 1996.-1998. godine, a takav način pristupa imaju sve razvijene zemlje.

Uloga sveučilišne i visoke naobrazbe, u čiju postdiplomsku nastavu treba uključiti sve znanstvene i javne institute, bit će od presudnog značenja za osiguranje ljudskog potencijala za zahtjevne projekte s novim tehnologijama.

Nadalje, uključivanje stranih, tehnološki naprednih partnera trebalo bi riješiti dio problema, a to je nedostatak kredita za nova poduzeća temeljena na novim tehnologijama. Za provedbu tako značajnog zaokreta u znanosti i tehnološkom razvitku, potrebno je osigurati odgovarajuće promjene u zakonodavstvu.

Sveučilište Hrvatska demokratska zajednica se zalaže za akademsku slobodu i autonomiju Sveučilišta - za slobodu istraživanja i nastave, kao i omogućavanje sveučilištu da samo odlučuje o načinu i putu ostvarenja svojih zadaća. HDZ drži da Sveučilište treba promatrati kao jedinstven i cjelovit sustav, s uravnoteženom pozornošću prema svim sveučilišnim djelatnostima i u svim znanstvenim područjima, poljima i granama. Samo jedinstveno organiziran i financijski povezan skup sveučilišnih elemenata može sinergetski stvarati dodatnu vrijednost i biti pokretačem snaga hrvatskoga društva.

Uz temeljni cilj - razvoj i promicanje znanstvenoga, stručnog i umjetničkog rada na svim područjima, te visokoškolske naobrazbe mladih stručnjaka u jedinstvu nastave i istraživanja - Sveučilište mora biti i most za prijenos svjetskih iskustava i rezultata u procesu europskih i globalnih integracija, s posebnom ulogom u reintegraciji hrvatske mladeži i stručnjaka iz iseljeništva.

Vrh