GOVOR PREDSJEDNIKA RADE BULJUBAŠIĆA NA SEDMOM OPĆEM SABORU HDZ-a,
21. i 22. TRAVNJA 2002.

Štovano Predsjedništvo Hrvatske demokratske zajednice,
Štovani gospodine Predsjedniče dr. Ivo Sanader,
Štovani izaslanici Hrvatske demokratske zajednice domovinske i iseljene Hrvatske!

Pozdravljam vas u ime Koordinacije HDZ-a za Australiju i Novi Zeland, u ime svih ogranaka i članova, koji su se, unatoč velikoj udaljenosti, uvijek ostali osjećati sastavnim dijelom hrvatskog naroda, te koji - i kao hrvatski državljani i kao članovi HDZ-a - žele punopravno sudjelovati u odlukama o budućnosti, kako HDZ-a, tako i Republike Hrvatske.

Kao što znamo, HDZ je u posljednje parlamentarne i predsjedničke izbore bio ušao nepripremljeno, a poraz na tim izborima konačno je jasno pokazao da postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost, da se HDZ našao na političkom raskrižju, kada se odlučivalo hoće li on stagnirati, politički oslabiti, čak i nestati, ili će ponovo ojačati.

Vjerujem da smo tada, izborom vodstva na Petom općem saboru, na čelu sa dr. Ivom Sanaderom, povukli prvi mudar potez, zato nam je već uspjeh na lokalnim izborima u svibnju 2001. bio prvi jasan pokazatelj da smo na dobrom putu, sve do danas, kada bi se moglo reći da je HDZ ponovo ona snaga kojoj hrvatski narod vjeruje da može i hoće redefinirati i zaštititi hrvatske nacionalne interese.

Danas, kad smo svjedoci posljedica, što ih je u zemlji proizvela vladavina neshvatljivo nesposobne koalicijske vlasti - koja još od siječnja 2000. srlja iz krize u krizu, iz skandala u skandal, dok narod tone u siromaštvo, a država se urušava u bespućima tuđih, a ne hrvatskih interesa - ponovo je sudbina HDZ-a i sudbina zemlje u našim rukama.

Poruke ogranaka HDZ-a iz Australije i Novog Zelanda i ovoga su puta kratke i jasne:

- HDZ mora i dalje ostati najjača hrvatska državotvorna stranka, stranka koja će i dalje okupljati najveći broj hrvatskih rodoljuba, te stranka koja će nastaviti jasno i glasno braniti i promicati interese hrvatske države i hrvatskog naroda. Pogotovo stoga što nam je teško na osiromašenoj hrvatskoj političkoj sceni odrediti na koga možemo računati kao na iskrenog saveznika.

- Promidžba stranke mora ići izravno putem mjesnih ogranaka, u domovini i u iseljeništvu, što je ispravna veza s narodom na terenu. No, uz to bi trebalo osmisliti cjelovitu medijsku strategiju, budući da je vidljivo kako su naši politički protivnici posve ovladali hrvatskim medijskim prostorom, ustrojivši ga po soc-realističkom modelu kao u razdoblju prije devedesetih godina 20. stoljeća.

- HDZ mora u prvom redu biti stranka koja će i dalje znati braniti i čuvati teško stečenu hrvatsku državnost i državni suverenitet, i koja se neće upuštati u takve integracijske avanture putem kojih bi Hrvatska mogla izgubiti suverenitet, a tuđinske vlasti opet mogle zavladati Hrvatskom i hrvatskim narodom. Mi, dakle, želimo biti dijelom ravnopravne, europske i svjetske zajednice naroda, ali na principima nacionalnih, a ne nadnacionalnih, globalističkih i inih interesa.

- HDZ se stoga ne smije se udaljivati od programskih načela njegova začetnika i utemeljitelja dr. Franje Tuđmana, već ta načela tumačiti u svjetlu promijenjenih svjetskih i domovinskih okolnosti.

- U HDZ-u je potrebno dovršiti čistku negativnosti i onih nepoželjnih elemenata koji su svojim ponašanjem narušili svoj ugled i ugled HDZ-a, te tako pridonijeli izbornom neuspjehu 2000. i trajno pružili argumente našim političkim protivnicima. Zato nam je ponovo potrebna čvrsta ruka i jedan drugi dr. Franjo Tuđman.

- Ako smo s narodom dobili rat i pobjeđivali na izborima do 2000., s tim istim narodom moramo dobiti i na gospodarskom planu i na intelektualno-kulturnom planu. Od onih koji ne razumiju da je to ključ opstanka i uspjeha, već samo teže sumnjivim političko-ideološkim razračunavanjima, tražimo da u interesu HDZ-a sami odustanu od funkcija i da se više ne kandidiraju za vodeća mjesta, jer je jasno da su svojim propustima i upitnim postupcima davno izgubili i povjerenje članstva i povjerenje hrvatskih birača.

- Ogranci HDZ- a iz Australije i Novog Zelanda stoga jednoglasno podržavaju one kandidate koji za sobom ne vuku nikakve repove, koji su prihvatljivi i domaćem čovjeku i svjetskoj javnosti, na čelu s budućim premijerom dr. Ivom Sanaderom.

- Glasovat ćemo, znači, za one ljude koje smatramo iskrenim rodoljubima, moralno poštenim ljudima, lojalnima Programskim načelima i Statutu HDZ-a, ali i prihvatljivima na međunarodnoj razini.

- Glasovat ćemo za one koji su sposobni uspješno predstavljati Program HDZ-a u javnosti, uspješno ga provesti u djelo, i koji su sposobni vratiti povjerenje hrvatskog naroda i pojaviti se na međunarodnoj sceni s dostojanstvom koje nama pripada.

- U Glavnom odboru, ali i na svim drugim razinama, još su nam potrebni ljudi koji će komunicirati s članstvom, koji će se zalagati za otvoreniji dijalog unutar struktura HDZ-a, za veće sudjelovanje članstva u personalnim odlukama i u određivanju političkih smjernica.

- Ali, potrebni su nam i ljudi koji će znati komunicirati s postojećim medijima, koji će znati osmisliti medijsku strategiju i plasirati ideje i akcije HDZ-a u javnosti. Stoga se cjelovita informatizacija, kako HDZ-a, tako i države, gotovo nameće kao jedan od prioriteta, poglavito ako se znade da je život u zapadnim zemljama bez uporabe Interneta već dugo vremena potpuno nezamisliv.

Od odluka na ovomu Saboru, ovise i rezultati budućih izbora, pa sve što govorim o HDZ-u, vrijedi i za državu Hrvatsku. Jer, načela morala i poštenja moraju biti jednaka i na stranačkom i na državnom planu, ali kako vrijede za nas, tako vrijede i za naše političke protivnike ili saveznike. Dakle, kao što nećemo podnositi nered u stranci, tako je nećemo podnositi ni u državi. Oni koji su odgovorni za današnje stanje hrvatske države i nacije, morat će podnijeti račune, kao što smo ih i mi morali podnijeti, i kao što ćemo ih podnositi ubuduće.

Apelirajući na mudrost nas izaslanika na ovom Saboru, Koordinacija HDZ-a za Australiju i Novi Zeland već sada upozorava na nužnost razmišljanja o najmanje tri pitanja koja smatramo nezaobilaznima:

- prvo pitanje odnosi se na neizostavnu promjenu trenutačne politike spram hrvatskoga nacionalnoga korpusa u Bosni i Hercegovini, ali i spram hrvatskih etničkih manjina u drugim europskim državama (Srbija i Crna Gora, Mađarska, Italija, Austrija). Kao što znamo, hrvatske etničke manjine u tim su državama gotovo u potpunosti asimilirane ili prognane, a Hrvati u BiH, kao jedan od tri temeljna naroda, nepravednom su Daytonskom podjelom, uz smišljenju akciju predstavnika velikih sila, te uz nepromišljenu potporu trenutačnih vlasti, dovedeni na rub statusa etničke manjine, što bi potom dovelo do nestanka. Mi to ne smijemo dopustiti, jer Bosna i Hercegovina ravnopravno pripada i hrvatskom narodu koji tamo živi.

- drugo pitanje odnosi se na obnovu samostalnoga Ministarstva iseljeništva (ili useljeništva) na državnoj razini, koje bi djelovalo na temeljima jasne politike i s jasnim ciljevima i zadacima, budući da znamo da je to ministarstvo do 2000. loše djelovalo uglavnom zbog loše personalne politike, a da je politika nakon 3. siječnja 2000. hrvatske iseljenike iz kategorije potencijalnih povratnika i dobrodošlih sinova i kćeri hrvatskoga naroda, nas ponovo stavila gotovo u kategoriju sumnjivih neprijatelja, kakvima su nas smatrali i u socijalizmu.

- treće pitanje odnosi se na zakonsku regulativnu prava na pobačaj, gdje mi moramo jasno kazati da ozakonjenje prava na pobačaj izravno ugrožava opstanak hrvatskoga naroda. Jer, isti oni koji su zemlju doveli do gospodarskoga sloma, istodobno zakonski omogućuju pravo na pobačaj, tvrdeći pritom kako obitelji s više djece ne mogu financijski opstati… Protiv takve demoagogije i protiv takvoga nanošenja dugoročne štete nacionalnom biću, mi se moramo jasno odrediti.

Koliko mnogo sva ta tri pitanja - koja se, dakle, odnose na Hrvate u BiH, na Hrvate u iseljeništvu i na hrvatske etničke manjine, te na stav prema pobačaju - znače za demografsku obnovu Hrvatske, nadam se da nije potrebno dodatno obrazlagati. Konačno, valjalo bi redefinirati i državnu politiku spram uvoza i izvoza i spram hrvatskoga sela.

Svi znamo dokle je dovela rasprodaja nacionalnoga blaga inozemnim tvrtkama u svjetlu nepromišljene privatizacijske politike, gdje se manjak u državnom proračunu nastojao nadoknaditi rasprodajom najvrijednijih dijelova nacionalnoga bogatstva.

Jedna od posljedica jest i katastrofalan nesrazmjer između uvoza i izvoza, a gdje je posebno tragično da Hrvatska uvozi poljoprivredne i stočarske proizvode, umjesto da, primjerice, hrvatski sjever - na tržišnim principima - hrani turistički hrvatski jug, pa da se novčani kapital obrće u samoj Hrvatskoj.

Poštovani izaslanici HDZ-a iz domovinske i iseljene Hrvatske, HDZ mora učiti na pogreškama iz prošlosti, ali u interesu Hrvatske, mora se okrenuti prema budućnosti.

Stoga, još jednom naglašavam da se na ovomu Saboru odlučuje i o rezultatima budućih parlamentarnih izbora, ali i o sudbini države Hrvatske. Novoizabrani dužnosnici na ovom 7. općem Saboru, i mi svi skupa, trebamo zajedničkim snagama ponovo krenuti naprijed, na dobrobit HDZ-a i na dobrobit hrvatskog naroda.

Hvala Vam na pozornosti