SREDISNJA PROSLAVA DANA POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI U VICTORIJI
U NEDJELJU 3. KOLOVOZA 2003. U SPRINGVALEU

SAMOSTALNA I SUVERENA REPUBLIKA HRVATSKA –
TAJ TISUCLJETNI SAN HRVATSKOGA NARODA
Hrvatski Vjesnik, Melbourne - 8. kolovoza 2003.

Zabiljezio: Mate Basic
Snimio: Marko Bajer

Sredisnja proslava Dana pobjede i Dana domovinske zahvalnosti, kao sjecanje na pobjednicku vojno-redarstvenu akciju “Oluja” 1995., kojom su okupirana podrucja Republike Hrvatske oslobodena i ponovo uklopljena u slobodni drzavno-pravni sustav, odrzana je u Springvaleu, 3. kolovoza 2003. nakon velike svete mise koju je sluzio vlc. Berislav Hunski, u nazocnosti gotovo 400 posjetitelja.

U organizaciji Hrvatske demokratske zajednice, i uz nesebicno zalaganje Radnoga odbora, prireden je bogati svecani rucak, a sluzbeni dio programa vodio je dugogodisnji medijski djelatnik Petar Gelo.

Nakon intonacije hrvatske drzavne himne i minute sutnje za poginule i nestale branitelje, nazocne je pozdravio predsjednik HDZ-a Springvale Nikola Sabljak, a potom je u svojemu govoru predsjednik Hrvatsko-australskoga Kongresa za Victoriju Sergio Marusic kazao:

“Cijenjena braco i sestre, Hrvatice i Hrvati, jedna od najljepsih stranica hrvatske povijesti zapisana je u mjesecu kolovozu 1995. godine, kada su policijske i vojne snage izvele poznatu, nezaboravnu i - iznad svih ocekivanja uspjesnu – akciju “Oluja”, s ciljem oslobadanja velikoga dijela hrvatskoga drzavnoga teritorija, do tada okupiranoga pod – do zuba naoruzanim – srbocetnickim paravojnim i jugoslavenskim hordama.

Od pocetka do kraja same akcije proslo je svega nekoliko dana, ali njene posljedice ostat ce uklesane duboko u hrvatskoj svijetloj povijesti, iz koje ce sve buduce generacije izvlaciti moralnu snagu, kao i onu – ne manje vaznu – pouku da je, oslanjujuci se na vlastite snage, predvodene vlastitim generalima i jedinstvenim narodom, Hrvatska u stanju uciniti ono sto se smatralo nemogucim.

Za pothvat kakav je “Oluja” trebala je kombinacija uma i hrvatske stisnute sake.

Hvala Bogu, imali smo veliki um hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tudmana s njegovim ministrima i generalima i snagu u Hrvaticama i Hrvatima svih narastaja, koji su u skladu sa svojim mogucnostima bili dio “Oluje” i nosili u sebi gorucu zelju za oslobadanjem vlastite domovine.

Akcija “Oluja”, kao i sve akcije prije nje, odnijela je mnoge hrvatske zivote, ali zrtve nisu uzaludne: njihovi zivoti ogradeni su u temelje hrvatske drzave za sva vremena i nece biti zaboravljena dokle god budu kucala hrvatska srca.

Dr. Franjo Tudman sa cijelim vodstvom Hrvatske demokratske zajednice i potporom hrvatskoga naroda dokazali su da ce hrvatski narod najvise uspijevati kad se osloni na vlastite snage.

Zato, draga hrvatska braco i sestre, ta poruka vrijedi i danas. iako se danas ne vode ratne operacije, hrvatska borba za napredak hrvatske domovine na svim podrucjima zivota (bilo sportskoga, politickoga, kulturnoga, prosvjetnoga, ili gospodarskoga) obvezuje nas na zajednicki rad, na suradnju, te na pomaganje jednih drugima, na opcehrvatsko dobro, jer cemo jedino tako dokazati da smo shvatili vazne povijesne poruke velike hrvatske “Oluje”….

Neka nam zivi slobodna, nezavisna i prosperitetna Republika Hrvatska”.

Nakon Sergije Marusica, govorio je predsjednik Koordinacije Hrvatske demokratske zajednice za Australiju i Novi Zeland Rade Buljubasic, koji je kazao:

“Dame i gospodo, braco i sestre, Hrvatice i Hrvati, diplomatski predstavnici Republike Hrvatske, predstavnici hrvatskih udruga, hrvatski svecenici, cijenjeni gosti,

Pozdravljam vas u ime Koordinacije HDZ-a za Australiju i Novi Zeland, u ime svih ogranaka, i u ime Sredisnjice HDZ-a u Zagrebu na celu sa dr. Ivom Sanaderom.

Danas smo se okupili ovdje da bismo i ove godine proslavili Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti, onako kako smo to cinili tijekom proteklih godina, otkako je 5. kolovoza 1995. za svega stotinjak sati osloboden hrvatski teritorij kojega su srpski pobunjenici uz pomoc jugoslavenske vojske i Miloseviceve drzave cetiri duge godine drzali pod okupacijom.

Na celu s dr. Franjom Tudmanom, Hrvatska je tada iskoristila posljednji trenutak za potvrdu stvaranja drzave i za potvrdu svoje suverene vlasti na svom vlastitom nacionalnom teritoriju. Vojno-redarstvenom akcijom "Oluja", koja je trajala od 4. do 7. kolovoza 1995. oslobodena su podrucja bivsih UN sektora Sjever i Jug. Taj se prostor protezao na 10.500 cetvornih kilometara, a obuhvacao je cak 28 predratnih opcina. Mi, iseljeni Hrvati, tada smo sa zebnjom, ali i s golemom nadom ocekivali ishod, znajuci da u suprotnom najveci broj nas nikada vise ne bi vidio svoju domovinu.

Hrvatska vojska i policija tada su izvojevali velicanstvenu pobjedu, i konacno omogucili hrvatskom narodu da normalno putuje svojom zemljom, da normalno gradi, zivi i razvija se. U tim operacijama, na zalost, poginulo je i 240 pripadnika hrvatskih snaga, a vise od 1050 njih je ranjeno.

Proslo je otada osam godina, a mi smo danas svjedoci kako se, umjesto zahvalnosti prema palim hrvatskim braniteljima, prema ranjenima i nestalima, te prema njihovim obiteljima, dovrsava obezvrijedivanje ovoga velicanstvenog postignuca i kako se hrvatsko pravo na slobodu tumaci u drukcijem, losijem svjetlu.

Danasnja koalicijska Vlada, koja se nalazi u razlicitim i neprekidnim krizama od samih izbora u sijecnju 2000. godine, iznevjerila je ocekivanja hrvatskoga naroda, pa su danas hrvatski branitelji obespravljeni. Primjerice, otpusteni policajci vec nekoliko stotina dana neprekidno strajkaju nasavsi utociste u crkvi Svetoga Marka, preko puta Hrvatskoga Sabora, a rjesenje njihova slucaja jos se ne nazire. Za sudbinu mnogih nestalih hrvatskih branitelja i zatocenih civila u srbijanskim konc-logorima jos se ne zna. Uz to, hrvatski ratni generali smijenjeni su gotovo do posljednjega, a nad mnogima od njihovih glava jos se prijeteci nadvija mac Haaskoga suda.

Danasnja koalicijska vlast u Hrvatskoj, umjesto da slavi heroje Domovinskoga rata, obnavlja uspomene na hrvatski gradanski rat izmedu 1941. i 1945.

Danasnji premijer Racan fotografira se uz sliku Josipa Broza i izjavljuje kako se general Ante Gotovina, zapovjednik Hrvatske vojske u ’Oluji’ mora predati Sudu za ratne zlocine, bez obzira na netocnu i neutemeljenu optuznicu.

isto tako, danasnji predsjednik Mesic tvrdi da je hrvatska drzava stvorena na partizanskim tekovinama, a da su u Domovinskom ratu cinjeni zlocini.

Mozda ovo nije ni mjesto ni prilika za raspravljanje o pogubnoj cinjenici da se hrvatski vanjski dug u svega tri i pol godine popeo na nevjerojatnih gotovo 20 milijardi americkih dolara, a da od obecane revizije privatizacije nije bilo nista, a tamo gdje je sama privatizacija provedena, ucinjena je redovito na stetan ili zakonski sporan nacin.

No, ono sto nam ipak ulijeva nadu jest cinjenica da ce se u drugoj polovici studenoga ove godine u Hrvatskoj odrzati izbori, kad cemo opet imati priliku na vlast dovesti ljude koji ce voditi racuna o hrvatskim nacionalnim interesima.

Zato, od buduce hrvatske Vlade i od buduceg premijera Sanadera ocekujemo:
- obracun s korupcijom

- preispitivanje odnosa s Haagom

- preispitivanje sadasnjih vazalskih odnosa prema medunarodnoj zajednici

- preispitivanje vanjske politike prema Europskoj Uniji, kako Hrvatska ne bi izgubila svoju suverenost

- mjere da se zaustavi demografski pad

- obnovu Ministarstva povratka kako bi se spasio makar dio raseljene Hrvatske (a duznost svakoga od nas, tko to jos nije uradio, jest da sredi hrvatske dokumente, zatrazi domovnicu, osobnu isaznicu i putovnicu, te time omoguci sebi ostvarivanje vlastitih prava u svojoj domovini

- ocekujemo dijalog i suradnju sa svim drzavotvornim strankama

- odlucne gospodarske mjere

- nastavak privatizacije, ali ne kako bi Hrvatsku rasprodali strancima, nego kako bi Hrvatska ostala u rukama Hrvata

- a prije svega ocekujemo da Vlada nece voditi racuna o tudim, nego o HRVATSKIM interesima.

Kada vidimo kako se, primjerice, u Australiji slavi Dan ANZAC-a, onda svi mi znademo da je odavanje priznanja braniteljima - ljudima koji su pravo na slobodnu domovinu branili krvlju - osnovni zalog za buducnost.

Stoga i mi danas odajemo zahvalnost i priznanje nasim hrvatskim braniteljima, vjerujuci da svojim buducim radom i zalaganjem, bez obzira sto zivimo daleko od svojih domova, mozemo biti dostojni njihove zrtve.

Danas kada slavimo Dan pobjede i Dana domovinske zahvalnosti, zanemarimo sva nasa razlikovanja, jer smo na ovaj dan pozvani da slavimo domovinu, da slavimo drzavu, a to je kamen temeljac hrvatske buducnosti i u trecem tisucljecu.

Jos jednom svima vama upucujem najiskrenije cestitke za Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti. Živjeli!”

Konacno, u ime drzave Hrvatske, na kraju je Dan pobjede i Dan domovinske zahvalnosti nazocnima cestitala i generalna konzulica RH u Melbourneu Ana Modun, koja je kazala:

“Postovane dame i gospodo, dragi Hrvati, velika mi je cast sto vas mogu pozdraviti u ime Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Melbourneu, povodom Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti.

Petoga kolovoza jest dan kad se s ponosom sjecamo slavnih trenutaka koji cine temelje slobode nase Domovine.

Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti jest prigoda da hrvatski narod istakne duboku zajednicku nacionalnu svijest o vrijednostima Domovinskog rata i izrazi stovatelje braniteljima.

Pri tome ne treba zaboraviti 13.000 zivota i vise od 25.000 invalida u Domovinskom ratu.

Petoga kolovoza 1995. u vojno-redarstvenoj akciji “Oluja” oslobodena je u samo 84 sata jedna trecina hrvatskoga teritorija, gradovi poput Zvonimirova grada Knina, Petrinje, Gline i drugih gradova i sela. Ta akcija je omogucila povratak prognanika na svoja ognjista, a bilo ih je u jednom trenutku vise nego pola milijuna.

Rezultat nasega konacnoga oslobodenja jest samostalna i suverena Republika Hrvatske – taj tisucljetni san hrvatskoga naroda.

Stoga mi dopustite, dragi Hrvati, dam vam cestitam ovaj znacajan blagdan u novijoj hrvatskoj povijesti: Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti."

ISKRENA ZAHVALNOST HRVATSKIM BRANITELJIMA, OBITELJIMA NESTALIH I POGINULIH, HRVATICAMA I HRVATIMA U DOMOVINI U SVIJETU, TE SVIMA ONIMA KOJI SU POLOŽILI SVOJE ŽIVOTE NA OLTARU DOMOVINE povodom DANA HRVATSKE POBJEDE i DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI 5. kolovoza 1995. - 5. kolovoza 2003. želi, Koordinacija HDZ-a Australije i Novog Zelanda

Vrh